Filthy Tongues gig report

Filthy Tongues u Močvari je Brlogov prvi nastup u Zagrebu (ne računajući onu lakrdiju od natjecanja Youth Song u parku Zrinjevac). Tu večer smo Brlog predstavljali Daxx i moja gusjeničavost a ovako se to sve zbilo.

Dan se zakotrljao ležernim putovanjem busom iz Broda gdje je jedino vrijedno spomena bila borba dvije žene oko zastora na prozoru dok sam ja slušao Foo Fighterse na mp3u a Daxx čitao knjigu. Dotične dame su se natezale dobrih sat vremena oko tog sranja da bi na kraju uletila treća dama i razjebala njihov mini betl i naštimala sebi zastor (pravična arbitraža po ISO standardima). Kad smo stigli u velegrad u stilu Ivice Kičmanovića smo, nakon početne fascinacije ljepotama Zagreba poput semafora, odlučili prvo omastiti brčine burecima u Importane centru. Bili su nam usput, da je kebab bio usput i da je bio jeftiniji, pukli bi se kebabom. Nakon pomazanja burecima vodim kuma Daxxa na pivu u birtiju Krivi Put s objašnjenjem da je to birc za mlade hrvatske intelektualce željne krležinog balonera. Tamo smo naletili na frenda iz Broda koji je u strci s traženjem novog stana. Reži mi glave al’ taj baja garant već unosi kutije u novu gajbu dok ovo pišem! Nakon pive odlazimo u romantičnu šetnju po savskom nasipu prema Močvari. Prije ulaska u klub i javljanja organizatoru, Daxx me posjeo na klupu ispred i ispričao riječ dvije o njegovim danima u vojsci. Bome, full metal jacket, nema se što nadodati osim nema labavo.

Nakon priče o armiji ulazimo u Močvaru, pozdravljamo organizatora Jasmina koji nam daje dve pive i tu slijedi dosadniji dio ove priče gdje se čeka tonska i naš dj Kingetic. Jebiga, mi uranimo, on zakasni i to mu dođe taman. Močvara je lijepo uređen klub i nije prvi put da u njoj nastupam ali uvijek mi bude drago naići jer je zvuk svaki put odličan. Negdje oko 9 sati uspješno odrađujemo tonsku probu i tu su se otprilike lagano počeli pojavljivati ljudi. Automatski bacamo čil s ekipom iz Broda i ponekim ljudima iz Zagreba koje znamo uz neizostavne video projekcije i pozadinske zvukove slušaone s izvođačima poput Dalek, The Last Poets, Sole (and the Skyrider Band), Clouddead, Deth Grips, Themselves, De La Soul, Tyler The Creator, Why?, Doseone, MF DOOM, Madvillain, Eyedea & Abilities, Sage Francis, B. Dolan, Reanimator, Buck 65, Jedi Mind Tricks, Aesop Rock, Madlib, Esham. Ukupno gledano, nije se te večeri okupilo nešto previše ljudi, negdje oko njih tridesetak, no s obzirom na solidan broj bliskih nam prijatelja bilo je i više nego dovoljno razloga da damo sve od sebe i pružimo energičan nastup. Nakon još par čašica razgovora konačno uzimamo mikrofone i krećemo s našim nastupom.

Vježbali smo dva tjedna tih 12 pjesama i stvari smo poprilično sigurno izveli u Brlogovoj prepoznatljivoj maniri gerile na zadatku. Ekipa je stala u nekakav polukrug i to nam je baš odgovaralo. Zvuk je bio fantastičan i stvar po stvar, uspjevali smo uspostaviti sve bolji i bolji dijalog s publikom uz neizostavne skrečeve našeg dja Kingetica. Čak su i dvije stvari za djevojke prošle uz prigodan pljesak jer je bilo dosta djevojaka :). A djevojke, one su nam uvijek divne. Pri privođenju nastupa kraju skoro sam smetnuo s uma da sam ponio i cdjeve za prodat ekipi. Kad sam im to obznanio na mikrofon, obojica smo se iznenadili koliko je ljudi prišlo s namjerom da nas podrži i kupi neka od novijih Brlogovih izdanja. Kutija od cipela mi se skoro ispraznila. Hvala vam od srca!

U međuvremenu, dok je trajao naš nastup, onaj frend s početka priče koji traži stan je izašao van da zapali cigaru. Kasnije mi je ispričao da je vani sjedila ekipa koja je konstantno srala po našem nastupu u maniri “Šta koji kurac oni briju?” i “Kakvi su im to jebeni tekstovi?” Frend je uredno šutio i pušio cigaru. Nakon našeg nastupa ljudi su izašli van i neki su prilazili ekipi koja je srala s riječima podrške i hvale za naš nastup i u tom trenu slijedi bizzaro. Ekipa koja je srala svima uzvraća s jednako entuzijastičnim riječima podrške i hvale na naš račun. Tu ulijeće frend koji traži stan i zatiče ekipu koja je srala s pitanjem: “Kako vas nije sramota lagat ljudima u facu kako su super, a maloprije ste tu srali kako su sranje?” Ekipa koja je srala je složila gorko kisel izraz lica uz rezignirano slijeganje ramenima i povlačenje u lagani stiskavac. Poanta ove zgode je da nama ne smeta kritika koju nam fino dođeš i kažeš u lice batice, takva kritika pomaže našem daljnjem razvoju u radu, ali smeta nam to pedersko pretvaranje koje neki od vas đibera znaju prodavati sa smješkom. Šta reći? Miševi!

Da se vratim na lijepe stvari, tijek večeri se i dalje nastavio u prijateljskoj atmosferi, zajebanciji i odličnoj slušaoni. Veliko hvala organizatoru koji nas je tako fino ugostio i cijelu večer bio korektan prema nama, to se cijeni. Zajebancija je trajala do jedno 3 sata kada smo s jednim drugim frendom uspjeli konačno ubost jedan taxi od tri koja smo zvali tu večer za Ilicu gdje smo išli spavat. Putem smo sa simpatičnim taksistom imali dugačak razgovor o problemima koji tište vozače Cameo taksija. Ujutro nam je domaćin složio svakom po tri sendvića i kavu uz hitove sa youtuba. Domaćine svaka ti čast! Nakon pajca smo ošli na bus za Brod u kojem ovaj put nije bilo dama s bilateralnom dramom oko zastora.

To je to Zagrebe vidimo se nekom drugom zgodom.

Tenk s gusjenicama po ISO standardu